ARHITEKTI SLOŽNI: POTREBNE SU KORJENITE PROMJENE SUSTAVA 

 

U organizaciji Odbora za zakonodavstvo Hrvatske komore arhitekata, u utorak i srijedu, 28. i 29. rujna održan je stručni skup DANI ARHITEKATA 5.2 // PROSTOR I GRADNJA – VRIJEME ZA NOVI ZAKONODAVNI OKVIR s temom zakonodavnog okvira iz područja prostornog uređenja i gradnje. Na skupu su sudjelovali stručnjaci iz niza područja, koji su u četiri bloka govorili o temama prostornog i urbanističkog planiranja, izdavanja dozvola, nebrige o prostoru na lokalnoj razini te zaključno - novim tezama za izmjenu zakonodavnog okvira.

Skup je emitiran video-prijenosom iz ORIS Kuće arhitekture u Zagrebu.

 

 

ZAKLJUČCI:

 

Zaključci su jasni: Sustav prostornog uređenja i gradnje u Republici Hrvatskoj ne funkcionira i potrebno ga je korjenito mijenjati.

 

Odavno smo postali svjesni upitnog gospodarenja prostorom, svakojakih pritisaka kojima je izložen kao i neučinkovitih procedura, a nemogućnost provođenja obnove od potresa samo je dodatna potvrda da stvari ne funkcioniraju. Razina nereda i devastacija u prostoru, legalnih i nelegalnih, ukazuju na to da postojeći zakonodavni okvir nije savladao izazove društvene i ekonomske tranzicije, nije doveo do uspostave reda i kvalitete izgrađenog prostora te ne odgovara suvremenim potrebama hrvatskog društva. Već duže vrijeme ne možemo govoriti o devastacijama i nelegalnoj gradnji kao izuzecima već, nažalost, kao obrascima običajnog postupanja. Problem djelomično leži i u legalnoj gradnji, koja ukazuje na to da se sustav prostornog i urbanističkog planiranja urušio. Kaotičnost, neuređenost i nepostojanje sustava su, na nažalost, jedini okvir kojeg poznaju i unutar kojeg djeluju generacije arhitekata i urbanista. Postavlja se i pitanje kakva bi se još devastacija u prostoru trebala dogoditi da se pokrenu korjenite promjene koje su preduvjet da se ovakva situacija zaustavi. 

 

Problema je mnogo i za njihovo rješenje nam je za početak potreban široki stručni, društveni i politički konsenzus te suradnja među svim dionicima, uključujući i javnost.

 

Na spomenute probleme arhitektonska struka je godinama upozoravala zakonodavca kroz službena očitovanja, apele, prijedloge i kritike, no očigledno ne dovoljno glasno. S druge strane, neki novi trendovi ukazuju na moguću promjenu pristupa. Pojačani angažman urbanističko-arhitektonske struke u posljednjih nekoliko godina, prvenstveno rad lokalnih društava, angažiranih pojedinaca te neformalnih grupa okupljenih oko strukovnih institucija, ukazao je na probleme koji su se godinama ignorirali. Kroz kontinuirano i odgovorno djelovanje, sve veći broj kolega radi na uspostavi toliko nužnog povjerenja i suradnje unutar strukovne zajednice. Ohrabrujuća je činjenica što je javnost prepoznala taj angažman, što je za posljedicu imalo i promjenu percepcije dijela društva naspram struke, međutim nedostaje (ili je i dalje nedovoljan) utjecaj na političke aktere i strukture.

 

Prostor je temeljno nacionalno dobro. Vrijeme je da struka dobije još aktivniju ulogu u procesima donošenja odluka o prostoru. Bez uređenog zakonodavnog okvira i utjecaja struke na procese prostornog uređenja i gradnje, kvalitetan urbanizam i arhitektura postaju iznimke, a ne pravila. Posljedice u prostoru su vidljive i nitko ne može osporiti potrebu za promjenama, a struka ima znanja i snage kreirati te promjene.

 

Rješenja koja predlažemo učinit će sustav prostornog uređenja i gradnje učinkovitijim, fleksibilnijim za različite scenarije i kvalitetnijim u smislu primjene suvremenih znanstvenih i stručnih rješenja, uz korištenje dokazanih mjera poticanja vrsnoće izgrađenog prostora.

 

Želja nam je da procesi izmjena Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji, rezultiraju zakonodavnim okvirom usklađenim s drugim područjima, oslobođenim nepotrebnih i usporavajućih procedura i fokusiranim na održivi razvoj, vrsnoću gradnje i dugoročnu kvalitetu hrvatskog prostora.