Branka Juras diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu 2000. godine. 2008 otvara samostalni ured u Splitu i postaje asistent na Arhitektonskom fakultetu u Splitu, te dobiva dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Dvije godine bila je član Predsjedništva Društva arhitekata Split (od 2011. – 2013.) gdje pokreće projekt „Misli o čuvanju moderne arhitekture“ s predavanjima i izložbom.

Aktivno se bavi projektiranjem te sudjeluje na raznim natječajima. 2018. nominirana je od strane Hrvatske komore arhitekata za godišnju nagradu za Medalju za arhitekturu, 2019. dobiva BigSee nagradu za stambenu arhitekturu, a iste godine i CEMEX Hrvatska graditeljsku nagradu za stambenu arhitekturu za Kuću Jerini.

Od 2020. izabrana je predsjednica Područnog odbora Split HKA.

 

 

Branka, govoriš o osluškivanju organskog svijeta koji nas okružuje – što to znači u nadogradnji i 'nastavljanju' građenja? Što je baština koju treba čuvati, revitalizirati? 

Za mene je to ogromna odgovornost.  To zapravo znači osluškivanje svijeta koji nas okružuje. Tako se nastavljam na baštinu , sa senzibilitetom. 'Čitajući' kamen, drvo, kodove iz prirode... Na taj način stvaram nove odnose jezikom arhitekture.

 

Kako 'ući' u svijet baštine i kako ga nastaviti?

Tako da je 'čitam', promišljam...Jako su mi zanimljivi odnosi starog i novog, to doživljavam dosta intenzivno... Taj prelazak iz jednog u drugi svijet. Taj sukob mi daje inspiraciju da i jedan i drugi svijet razvijam. 

 

Ima li univerzalan recept odnosa prema baštini? 

Nema univerzalnog recepta. Svaka lokacije je priča za sebe. Nažalost, malo je građana, pa čak i struke koji to primjećuju. Problem je što konzervatori ne pokazuju interes dalje od baroka pa imamo slučaj da kvalitetnu arhitekturu moderne nema tko štititi. Ulaže se veliki trud, ali se ona sporo štiti. Jedan od loših primjera rekonstrukcije u Splitu je energetska obnova osnovne škole Pojišan autora Dinka Vesanovića, inače bisera moderne arhitekture koja je izgubila svoj karakter te zbog 'Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama' postaje anonimno djelo. 

 

Živiš i radiš u Splitu, gradu s kompleksnim odnosom između suvremenog i zatečenog. U čemu su arhitektonski izazovi i potencijali ovakvog suživota? 

Split je za mene grad pun slojeva i to mi daje inspiraciju za rad i život. 

Split je grad koji nastaje procesom pretvorbe palače u grad. Grad koji nastaje iz carske vile je grad pun različitosti; svašta se tu prepliče.. Taj svojevrstan clash mi daje slobodu u kojoj se dobro osjećam dok radim. 

 

Kako očuvati i prilagoditi arhitekturu moderne, od kojih imamo pregršt dobrih primjera u Splitu, današnjem životu?

Pomnom analizom i zadržavanjem osnovnih ideja tih kuća. Potrebno je educirati građane, pokušati utjecati na zakone i AKTIVNO sudjelovati kao struka i kao građanin.  

 

Split je na jednoj, da ju nazovemo, logističkoj prekretnici. Potrebno je rekonstruirati prometnu infrastrukturu grada za kvalitetniji protok prometa, pogotovo u jeku turističke sezone. U kojoj mjeri treba raditi ozbiljnu rekonstrukciju? 

U velikoj mjeri, infrastruktura je krvotok suvremenog grada, a „začepljeni“ krvotok uzrokuje mnoge probleme i nestabilnosti u njegovom tkivu. Mislim da treba napraviti distinkciju između (re)kreiranja tog krvotoka i urbanističke artikulacije prostora koji će od toga profitirati – ukratko, promet treba promatrati i rješavati sistemski, a ciljani prostor možemo oplemeniti i artikulirati i „manjim“ intervencijama. Uostalom, to se i ionako događa dan danas.

 

Za kraj nešto i o krajobrazu – Split je okružen planinama, u centru Splita nalazi se park šuma Marjan, u Solinu je veliki arheološki park Salona. Gdje vidiš potencijal jačeg prožimanja zelenila u gradu Splitu? 

Split ima problema sa zelenilom iz dva razloga – prvi je nestabilnost i kaotičnost urbanističkog planiranja te političkih donosioca odluka na njegovom području, dok je drugi jednostavno direktna posljedica turističkog „boom-a“, a to je rast cijena zemljišta. Dok nemamo organiziran i čvrst sistem koordinacije prostorom, s takvim cijenama zemljišta, zelene i srodne površine zasigurno neće spontano nicati. A što se tiče samog prostora, Split ima začuđujuće mnogo neiskorištenih i zapuštenih prostora na samom poluotoku, a da ne govorim o malo širem obuhvatu i potencijalu istog. Ja mislim da Splitu treba vizija, plan i želja za kvalitetnijim životom u gradu, a prostor se sigurno može naći.