In memoriam, za Predraga

Kada iznenada, na neko drugo, nedostupno mjesto zauvijek ode kolega i prijatelj, što tada reći?
Što napisati za utjehu onima koji ostaju?

Da iza čovjeka ostaju njegova djeca, unuci?
Da iza arhitekta uvijek ostaju njegova djela kao trajan spomen njegovog života?

Iza Predraga Rechnera ostaje prekrasna obitelj.
Iza Predraga Rechnera ostaje i iznimna arhitektura, projekti, realizacije, nagrade. Ostaju mnogobrojne poslovne zgrade, škole, stambene zgrade, ostaje Autobusni kolodvor u Osijeku, Trg slobode, Centar za autizam, Mađarski kulturni centar, Tržnica u Vukovaru.

Arhitektura je za njega bila način života, razmišljanja, izazov i ambicija.
Ali ne samo to, arhitektura je za Predraga Rechnera bila i profesionalna i društvena odgovornost.
Upravo je svojim primjerom neprekidno pokazivao da arhitekt treba biti aktivan u strukovnom organiziranju, u lokalnom Društvu arhitekata grada Osijeka, u arhitektonskom cehu – Komori arhitekata.
Predrag Rechner, naš Peco, bio je aktivan u dobrotvornom i socijalnom radu zajednice, spreman pomoći onima kojima je to potrebno.

Otišle su na neko drugo nedostupno mjesto i Pecina gitara i Pecine klavijature.
Sjećat ćemo se pjesama koje smo pjevali, mjesta na koja smo zajedno putovali, tenis terena na kojima smo zajedno igrali.

Neka mu je vječna slava.

Društvo arhitekata grada Osijeka
Hrvatska komora arhitekata, Područni odbor Osijek