Hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju provedbe arhitektonskih i urbanističkih natječaja, koji su tijekom gotovo dva stoljeća bili središnji mehanizam ostvarenja niza ključnih projekata i intervencija u prostoru. Praksa provođenja natječaja kroz povijest je fundamentalno utjecala na artikuliranje našeg prostornog identiteta. Ključna uloga natječaja u osiguravanju kvalitete izgrađene okoline, posebno u segmentu kapitalnih zahvata u prostoru, afirmirana je i u nizu europskih politika i dokumenata, poput Deklaracije iz Davosa Baukultur, brojnim dokumentima i preporukama Vijeća arhitekata Europe ACE, UNESCO-a, Međunarodnog udruženja arhitekata UIA, smjernicama za ostvarivanje ciljeva Novog Europskog Bauhausa (NEB), ali i Europskoj direktivi o javnoj nabavi.

 

Hrvatska i u svojoj novijoj povijesti njeguje instituciju natječaja i naglašava njihovu važnost  te ih afirmira u prvom dokumentu Arhitektonske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2020. I u nacrtu novih nacionalnih arhitektonskih politika jasno se ističe važnost natječaja kao ključnog mehanizma osiguranja dugoročne kvalitete prostora, što je u skladu sa zaključcima nedavno održane konferencije o europskim arhitektonskim politikama objavljenim u publikaciji „Architecture Quality as a Common Concern”.

 

Također, valja spomenuti da se ciljevi Novog europskog Bauhausa temelje na tri stupa: održivosti, uključivosti, te estetskoj vrijednosti. Rasprave o tome kako definirati i provedbeno osigurati potonju komponentu kao presudnu za postizanje kvalitete života i kulturnog identiteta, istaknule su arhitektonski natječaj kao ključan mehanizam, koji je u međuvremenu ugrađen u europske i nacionalne sustave financiranja značajnih zahvata u prostoru, vrednovane upravo prema stupnju zadovoljenja kriterija NEB-a.

 

Stoga je u stručnoj zajednici, ali i europskim tijelima, izuzetnu zabrinutost izazvalo tumačenje Zakona o prostornom uređenju, odnosno Uputa Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 11. rujna 2023. godine kojim se provedba javnih arhitektonskih natječaja značajno ograničava. Navedeno tumačenje Ministarstva izazvalo je niz protestnih reakcija koje su Vladi uputila sva nacionalna strukovna udruženja, ali i niz europskih tijela i organizacija, poput Vijeća arhitekata Europe, Europskog udruženja za arhitektonsko obrazovanje, Austrijske komore arhitekata kao koordinatora europskog projekta ARCH-E, te predstavnika Visokog okruglog stola Novog europskog Bauhausa pri Europskoj komisiji.

 

Paradoksalnu neusklađenost kontinuiranih nastojanja da u svoje nacionalne politike i smjernice ugradimo ciljeve koji osiguravaju kvalitetno planiranje i izgradnju s jedne strane, i nemogućnosti provedbe takvih nastojanja s druge strane, pokazao je jedan od argumenata kojima je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 22. siječnja 2025. godine uskratilo suglasnost Konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba. Navedenim primjedbama onemogućuje se sustavna kontrola velikih zahvata u prostoru putem procedure javnog natječaja, zbog nepodudaranja sa spomenutom Uputom iz 2023. godine. Slični problemi predvidivi su i u gradovima koje izmjene generalnih urbanističkih planova tek očekuju, a koji kroz takve procedure imaju ambiciju očuvanja i osiguranja kvalitete prostora, postupajući sukladno članku 129 a Ustava Republike Hrvatske. Naime, Ustavom je jedinicama lokalne samouprave zajamčena nadležnost nad prostornim i urbanističkim planiranjem. Također, postavlja se pitanje na koji je način praksa ne provođenja natječaja za državne investicije u skladu s načelima zaštite javnog interesa (čl. 10.), vrsnoće građenja (čl. 11.) kao i jednim od ciljeva prostornog uređenja, a to je kvaliteta, kultura i ljepota prostornog i arhitektonskog oblikovanja (čl. 6. st. 1. tč. 13.) definiranim važećim Zakonom o prostornom uređenju.

 

Stoga, u godini izrade i donošenja novih Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji, apeliramo na Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da uskladi nacionalne mehanizme poticanja i zaštite vrsnoće građenja s onim europskima, potičući primjenu arhitektonskih natječaja. Upravo u domeni velikih zahvata te infrastrukturnih projekata i planova, natječaji mogu osigurati kvalitetu prostora kojeg ostavljamo budućim generacijama. Briga o dugoročnim posljedicama i utjecaju na kvalitetu života i prostora, posebno u projektima velikog mjerila, ne smije ovisiti o statusu vlasništva već učinku kojeg ti zahvati imaju na razvoj našeg prostora i kulturnog identiteta. Pravo na kvalitetan prostor pripada svima, a na državnim je institucijama odgovornost sustavnog i trajnog osiguravanja i razvijanja mehanizama njegove zaštite i unaprjeđenja. U tom svjetlu, svako djelovanje koja poziva na ograničavanje i sužavanje prava jedinica lokalne samouprave da ustraju na kvaliteti uređenja prostora (pa tako i kroz instituciju javnih urbanističkih, arhitektonskih i/ili krajobraznih natječaja) smatramo opasnošću za prostor koji baštinimo te nepoštivanjem vrijednosti za koje se zalažemo.

 

Arhitektonska strukovna i znanstvena zajednica Republike Hrvatske, uz potporu međunarodnih organizacija, zato poziva sve odgovorne aktere na zajednički rad na osiguranju preduvjeta za stvaranje kvalitetnog izgrađenog okoliša, kao temelja razvoja društva i njegove održive budućnosti.

 

Otvoreno pismo potpisuju:

 

- Udruženje hrvatskih arhitekta

- Hrvatska komora arhitekata

- Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

- Udruga hrvatskih urbanista

- Društvo arhitekata Dubrovnika

- Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac

- Društvo arhitekata Istre – Società architetti dell’Istria

- Udruženje arhitekata Međimurja

- Društvo arhitekata grada Osijeka

- Društvo arhitekata Rijeka

- Društvo arhitekata Šibenik

- Društvo arhitekata Varaždin

- Društvo arhitekata Zadra

- Društvo arhitekata Zagreba